Školske godine 1934./1935. grad Zagreb je imao 34 narodne škole sa 333 nastavnika te 13.919 učenika. Od toga su 28 bile gradske, jedna državna (vježbaonica) i 4 privatne s pravom javnosti.
Kraj svih tih škola i tolikog broja nastavnika, za grad od preko 200.000 stanovnika, to nije bilo dovoljno. Zato je gradska općina 1934 g. odlučila da na svom zemljištu (gradska vrtlarija na raskršću Cvjetne, Savske i Koturaške ceste) sagradi novu školsku zgradu. Zgrada je dovršena 1935. g.
Školsku zgradu projektirao je tada vrlo poznati i priznati arhitekt Ivan Zemljak (Zagreb 1893. – Zagreb 1963.), a o vrijednosti njegovog djela govori činjenica kako su mnoge “njegove” školske zgrade u Zagrebu (pa tako i naša) zaštićeni spomenici kulture.
Zgrada je izgrađena kao zidana dvokatnica od betona i cigle s osam učionica, četiri kabineta, zbornicom i prostorijom uprave škole, stanom za upravitelja škole i dva stana za školske podvornike. U prizemlju je bila dvorana za tjelesni odgoj, kupaonica i svlačionice, a na svakome su katu bila dva sanitarna čvora.
Za prvog upravitelja 20. rujna 1935. imenovan je Evgenij Kodžić koji je izvršio sve potrebne pripreme za rad u novoj školi. S djelovanjem je započela 15. listopada 1935. godine pod nazivom Državna narodna mješovita osnovna škola Savska cesta. Te je godine bilo upisano 198 dječaka i 142 djevojčice u osam razrednih odjela.
Dvije godine kasnije škola je postala prva ogledna škola na području grada Zagreba pa je preimenovana u Državnu narodnu oglednu školu Zagreb – Savska cesta. Škola se tada popularno zvala Cvjetna škola, a taj se naziv i danas može čuti od starijih Zagrepčana.
Početkom školske godine 1938./39. upisan je velik broj djece koja pohađaju sveukupno 16 razrednih odjela. Škola se isticala suvremenim pedagoško-metodičkim pristupom u kojem je prednjačio Petar Šimleša, tadašnji učitelj, a kasniji sveučilišni profesor.
U razdoblju Banovine Hrvatske, pod imenom Narodna škola Savska cesta, škola je bila uključena u niz aktivnosti, poput akcije opismenjavanja u kojoj su sudjelovali njeni učitelji. Školske godine 1940./41. u podrumskim prostorijama s radom je započela mliječna kuhinja u kojoj čak 29 posto učenika dobiva besplatni mliječni obrok jer roditelji nisu bili u mogućnosti tjedno platiti 3 dinara.
Uspostavom Nezavisne Države Hrvatske, Ministarstvo nastave u Zagrebu donijelo je 8. kolovoza 1941. godine odluku o promjeni naziva u Državna mješovita pučka škola Savska cesta, a mjesto novog upravitelja dodijeljeno je Josipu Cvrtili.
U listopadu 1941. održana je posljednja sjednica Nastavničkog zbora u zgradi ove škole zbog naredbe da se ona isprazni za potrebe njemačke vojske koja je školsku zgradu preuzela 1942. godine, te se stoga nastava održavala na više različitih lokacija: u zgradi pučke škole u Horvatima, od 1943. godine u zgradi Gornjogradske pučke škole, a od 1944. godine pa do kraja rata u prostorijama Učiteljskog doma.
U svibnju 1945. godine učenici i učitelji škole vraćaju se u svoju zgradu, u ratu devastiranu, ali kasnije obnovljenu. Školske godine 1945./46. u prvi razred upisano je 200 učenika, a ukupno ih je bilo 477 u 12 odjela od I. do IV. razreda. Osniva se Pionirska organizacija koja tada ima značajnu ulogu u odgoju djece.
Ponovna promjena naziva škole u XI. mješovita osnovna škola dogodila se 1. rujna 1947. godine. Broj učenika u stalnom je blagom porastu pa je 1955. godine školu pohađalo čak 1160 učenika, a nastava se održavala u četiri smjene. Izgradnjom novih škola na ovome području, kao i zbog velike poplave 1964. godine, koja je uništila školsku zgradu ali i domove mnogih učenika, broj učenika se smanjuje.
Odlukom općine Trnje 1966. godine škola dobiva ime po učitelju i književniku Hasanu Kikiću. Petnaestak godina kasnije Zavod za prosvjetno-pedagošku službu grada Zagreba donosi prijedlog o ukidanju škole „Hasan Kikić” i prenamjenu tog prostora u druge svrhe zbog malog broja učenika. Ta školska 1980./81. godina bila je kritična jer je u školi bilo svega 213 učenika, najmanje u povijesti škole, ali škola ipak nije zatvorena.
Od 1982./83. školske godine u školi se provodi projekt ranog učenja stranog jezika, a od te godine učenici od 5. do 8. razreda uče klasične jezike. U to vrijeme škola dobiva i status vježbaonice Pedagoške akademije za studente razredne nastave i engleskoga jezika i za studente Filozofskog fakulteta koji ovdje održavaju svoju nastavnu praksu do danas.
Učiteljskom vijeću je 1989. predložena promjena imena Osnovna škola „Hasan Kikić” u Osnovnu školu Tina Ujevića, što je bilo jednoglasno prihvaćeno.
NASTAVAK SLIJEDI…